P-DTR

• P-DTR je jedinstvena neurološka terapija koja se temelji na neurologiji, biomehanici, neurofiziologiji, anatomiji i temeljitim istraživanjima.
• Primarni cilj P-DTR metode je resetiranje središnjeg autonomnog živčanog sustava i
  normalne refleksne aktivnosti, odnosno
  uspostavljanje normalnog aferentnog signala u svrhu postizanja točne neurološke kontrole i adekvatnih odgovora na egzogene i endogene čimbenike.

Primjer slučaja : uganemo gležanj.  Svagdje po tijelu imamo živčane stanice koje se zovu receptori (senzori), nalaze se u koži, tetivama, ligamentima itd. Uganućem gležnja aktiviraju se receptori u strukturama oko gležnja (ligamenti,tetive, mišići, koža) šalju informaciju mozgu da je opseg pokreta bio prekomjeran možemo čak hipotetski reći da su određena vlakna nekog ligamenta oštećena. Preko receptora električnim impulsom (informacija) o ozljedi dolazi do mozga, mozak obrađuje tu informaciju i nazad prema gležnju šalje kompenzaciju (odnosno zaštitu). Ta kompenzacija se manifestira u obliku upale, bolnosti i počinjemo šepati na tu nogu. Odmah je započeo proces cjeljenja. U tom periodu šepanja naša biomehanika tijela se mjenja, odnosno obrazac hoda, mišići, tetive, ligamenti rade drugačije kako bismo zaštitili ozljeđenu nogu. Kada tkivo zacijeli, ligament se oporavi, mi naizgled hodamo normalno kao prije ozljede, međutim naši mišići,ligamenti, tetive se ponašaju kao da je ozljeda gležnja i dalje prisutna. Posljedično se može dogoditi da nenadano imamo bolove u koljenu, kuku, leđima te idemo na razne pretrage i tretmane i nitko nam ne može pomoći. Privremeno se naši simptomi smire no brzo se vraćaju, razlog je taj što se najčešće obraća pažnja na lokaciju boli, a ne na njen uzrok i lokaciju uzroka. Riješenje problema će biti tretiranje receptora (senzora) oko gležnja i vraćanje na stanje prije ozljede, nakon toga se može očekivati da bol u koljenu,kuku, leđima nestane čak i bez tretiranje te regije.

Ovo je samo primjer radi lakšeg razumijevanja metode, ovaj princip primjenjujemo na sva stanja i dijagnoze.

Prethodni primjer opisuje fizičku traumu i kako naš mozak percipira i obrađuje fizičku traumu.

Ovom metodom tretiramo i emocionalne traume.

Prije primjera slučaja htio bih naglasiti kako se ne deklariram kao psihoterapeut, psiholog niti psihijatar. Ovom metodom iskuljučivo tretiramo fiziologiju emocije te autonomni dio živčanog sustava.

Prikaz slučaja: Osoba mi je došla u ordinaciju i požalila se na česte i jake glavobolje i vrtoglavice. Redovito pohodi tretmane poput masaža, kiropraktike, raznih drugih manualnih metoda. Uvelike je kroz duže vrijeme to pomagalo, međutim sada više ništa ne pomaže čak ni tablete. Na pregledu je utvrđeno kako su mišići oko vrata jako “stisnuti”, smanjen je opseg pokreta vratne kralježnice. U daljnjem razgovoru zaključili smo kako je osoba imala nekoliko prometnih nesreća. Prvo što nam svima pada na pamet je trzajna ozljeda i doista smo u pravu, tada primjenjujemo zakone iz prethodnog primjera međutim to nije sve. U razgovoru smo zaključili da su u dvije prometne nesreće bila prisutna i djeca osobe, na sreću ne govorim o prometnim nesrećama s tragičnim ishodom i velikim traumama. Ono što se da naslutiti jest to da je osoba imala veliki emocionalni šok prilikom tih događaja i u tom slučaju nije dovoljno samo tretirati mišiće, zglobove, ligamente i dati poneku vježbu za jačanje mišića. Zašto? Zato što svaki put kada osoba kreće prema autu i sjeda u njega, njen mozak ju stavlja u stanje pripravnosti na osnovu događaja koji su se dogodili ranije te napinje njene mišiće i ostale strukture kako bi osoba bila “sigurna”. Što znači da nakon svake vožnje ili čak sjedanja u uredu koji može simulirati sjedenje u autu osoba treba masažu? Svaki dan 5 ili više masaža? To nije riješenje. Mi sa P- DTR metodom tretiramo stvaranje hormonalnog koktela nastalog prilikom te traume, tretiramo trigere (okidače) emocionalnih trauma. Što znači kada osoba nakon tretmana sjedene u auto ili poziciju koja simulira sjedenje u autu njen mozak neće više imati potrebe naprezati mišiće i držati ju u protektivnoj (zaštitničkoj) poziciji. Kako to radimo? Manualno (rukama) tretirajući razne receptore (senzore,živčane stanice) po tijelu.

P-DTR je inovativna, neinvazivna tehnologija bez opreme, usmjerena na liječenje disfunkcije aferentnih informacija koje središnji živčani sustav prima od tijela ili okoline.

P-DTR metoda sposobna je liječiti uobičajena klinička stanja s kojima se liječnici svakodnevno susreću.

P-DTR metoda pruža nam ne samo novi pristup kliničkoj dijagnostičkoj opciji i liječenju, već i novo razumijevanje kompenzacije uparivanja s ciljem poboljšanja kontrole informacija koje primaju receptori i aferentni putovi. Tijelo je sustav funkcionalnih međuodnosa.P-DTR je neurološki, refleksogeni sustav, koji učinkovito tretira širok spektar funkcionalnih problema i rješava mišićno-koštane, gastrointestinalne, hormonalne, kemijske i emocionalne disfunkcije. Disfunkcija je fiziološki i refleksni poremećaj unutarnjih organa, koji u većini slučajeva ima kompenzacijski karakter. Glavni cilj P-DTR tretmana je vratiti optimalnu refleksnu aktivnost živčanog sustava na podražaj. To uključuje njegov motorički i žlijezdani odgovor, koji bi rezultirao odsustvom simptoma boli ili nelagode koje percipira klijent, optimalan opseg pokreta i točnu odgovarajuću prilagodbu uvjetima vanjske okoline. Drugim riječima, neurološko zdravlje obnavlja se na ovaj način.

P-DTR je vrlo nježna, neinvazivna i bezbolna metoda koja se temelji na ručnom djelovanju pojedinih senzornih receptora u stvarnom vremenu na ljudsko tijelo. Doktor Palomar stvorio je jedinstveni sustav neuroloških izazova i otkrio predvidljiva “pravila” koja pokazuju kako CNS (central nervous system – centralni nervni sustav) reagira na podražaj. On je opsežno pokazao razliku u odgovoru CNS-a u normalnim uvjetima (bez disfunkcije) i tijekom stimulacije disfunkcionalnog aferentnog ulaza. Vrste ručnih aferentnih inputa (podražaja) koji se koriste mogu se proizvesti na različite načine, uključujući lagano prevlačenje (za stimulaciju receptora dodira), lokalno rastezanje (za stimulaciju Golgijevih receptora), duboki pritisak (Pacinijevi receptori) i mnogo više. Danas P-DTR radi s većinom eksteroreceptora, interoreceptora i proprioceptora koji tvore aferentni ulaz u CNS.Fiziološko objašnjenje ove metode je logično – stimulira se svaka vrsta receptora i kada se prekorači prag za taj receptor količinom podražaja, podražaji se pretvaraju u električne impulse. Ovi električni impulsi tvore aferentne informacije koje dopiru do središnjeg živčanog sustava sa svakom vrstom ulaza koji se prenosi svojim odgovarajućim putovima. CNS prima te informacije, interpretira ih i daje motorički ili žlijezdani odgovor na temelju sinteze svih informacija koje je primio. Na primjer, osjećaj BOLI. Sintetizira se izravno u mozgu i složen je proizvod informacija iz nociceptivnog, proprioceptivnog i eksteroceptivnog sustava. Pojednostavljeno rečeno, osjećaj boli bio bi tumačenje mozga temeljeno na složenoj integraciji informacija iz niza različitih izvora.P-DTR metoda pruža alate i procjene za lociranje i dijagnosticiranje disfunkcionalnih receptora, stimulaciju svih dijelova disfunkcije, pronalaženje prioritetnog područja, koje je najvažnije za živčani sustav, kontrolu aferentnog protoka informacija i resetirati ga kada je nefunkcionalan, mijenjajući tako integraciju svih štetnih podražaja i formiranje samog osjećaja boli.